Generacije koje dolaze nam neće oprostiti pasivnost
ponedeljak, 1 jul 2019 03:13 Rubrika: Nacionalni interesi
ISTINA o posledicama NATO bombardovanja je ugrađena u sve većem broju kanceroznih i drugih oboljenja, koje niko od zvaničnih državnih organa neće javno da saopšti, analizira i komentariše, a koja se mogu dovesti u vezu sa, na ovakav način stvorenom radiološkom i hemijskom kontaminacijom.
***
Nije prošla ni godina dana od otkrića jonizujućeg zračenja i njegove prve primene u svetu, a naučnici su uočili njegove štetne efekte. Tokom Drugog svetskog rata energija atoma je iskorišćena za proizvodnju nuklearnog oružja. Njegova prva upotreba avgusta 1945. godine u Japanu pokazala je svu strahotu njegove primene, a posledice jonizujućeg zračenja osećaju se i danas. Ono je zbog zastrašujućih razornih efekata udarnog, toplotnog i radioaktivnog dejstva zabranjeno međunarodnim konvencijama.
Savremene ratne sukobe inače karakteriše upotreba novih vrsta oružja u kojima se na drugi način koristi energija atoma i materijala koji tu energiju poseduju. Tako je i na našim prostorima u toku agresije NATO snaga upotrebljeno oružje koje koristi municiju sa osiromašenim uranom (OU). Pored toga, gađali su objekte i postrojenja hemijske industrije, koje nisu smeli, jer su na „Mapi hazarda“. Izazvana je katastrofa ogromnih razmera. Trenutne posledice ovih akcija imali smo prilike da vidimo, a o naknadnim posledicama aktivno raspravljamo jer ih već preživljavamo. A koliko će to trajati? I zar je sve to bilo potrebno?
NATO je kršio osnovne principe međunarodnog humanitarnog prava
Municija sa OU po efektima dejstva je visokotoksično radioaktivno oružje niskih aktivnosti (štetnih po živi svet) koje izazivaju ozbiljnu štetu po živi svet. (termin „niski“ upotrebljava se zbog diferencije u odnosu na visoko razorne efekte nuklearne eksplozije. U stvarnosti i to nisko dejstvo izaziva ozbiljnu štetu). Kao takvo moralo bi biti zabranjeno, jer: „…Svaka primena oružja koje ostvaruje štetne efekte van bojnog polja, koje nanosi povrede civilima, tj onima koji ne učestvuju neposredno u sukobu i koje efekte ostvaruje i posle sukoba, smatra se grubim kršenjem zakona rata“(1). Zato je upotreba municije sa OU na teritoriji SR Jugoslavije, predstavljala povredu osnovnih principa međunarodnog humanitarnog prava(2).
Ti principi definišu zabranu korišćenja oružja ili postupanja kojima se:
* izaziva neselektivno dejstvo, odnosno dejstvo protiv lica koja ne učestvuju u ratnim operacijama,
* ugrožavaju teritorije susednih država koje nisu u ratnom sukobu,
* prouzrokuju opasna, dugotrajna i ozbiljna oštećenja i degradacija životne sredine,
* zabranjuje upotreba zagušljivih, otrovnih i drugih sličnih supstanci uključujući i biološka sredstva.
Građani Srbije bili su izloženi ekološkom genocidu
I zato u ime istine, moramo jasnoda kažemo: U toku vojne agresije na SR Jugoslaviju u kojoj su učestvovale združene snage NATO pakta izazvana je ekološka katastrofa, po karakteru, obimu i obliku za nas katastrofalna. Verovatno nezabeležena u istoriji ljudske civilizacije, skoro slična bačenim atomskim bombama na Japan! Naravno nedostaje nam komparativna naučna analiza.
Osećaj obaveze i odgovornosti, izazvan sećanjem na sve one koji su kao prave patriote branili svoju zemlju, pa su, ili kao pripadnici oružanih snaga ili kao stanovnici, bili ili su i sada, neposredno izloženi dejstvu OU i pridruženih štetnosti tokom i posle perioda NATO agresije i moguće posledice koje sav taj razbacani i nekontrolisani radioaktivni materijal kod njih izaziva, nas je obavezivao da o ovim problemima stalno govorimo i pišemo. Saznanja do kojih smo došli, dileme i sumnje koje nas muče, govore da svi problemi nisu razrešeni. Zato nas stručna odgovornost, lični i moralni stavovi obavezuju, da na prihvatljiv način, podstičemo nadležne organe na rešavanje problema radioaktivne i hemijske kontaminacije životne sredine u Srbiji i njen uticaj na zdravlje stanovništva.
Sa ove rasprave formulisani su Zaključci i procene, koji kroz siže stavova svakog od učesnika rasprave izvode preporuke i predloge o potrebi usvajanja jedinstvene nacionalne strategije istraživanja zdravstvenih efekata hemijskih i radijacionih zagađenja životne sredine nastalih tokom NATO agresije.
Iskazana je potreba da se izvrši usmeravanje jednog dela materijalnih i ljudskih resursa državnih institucija na probleme utvrđivanja posledica NATO bombardovanja, kroz sprovedenu proceduru organizovanja i usvajanja od strane izvršnih organa vlasti i prihvatanje predloga u Narodnoj skupštini Srbije.
Prvi korak je formiranje `Međuresornog koordinacionog tela` koje bi funkcionisalo kao operativno telo, a njegov prevashodni zadatak bio bi praćenje dugotrajnih posledice po životnu sredinu i zdravlje građana Srbije u periodu od početka NATO bombardovanja do potpunog oporavka ugroženih ekosistema. Po oceni organizatora rasprave ova izrazito multidisciplinarna problematika zaslužuje da se kontinualno prati i da se periodično održavaju stručni sastanci na kojima bi se izlagali novi rezultati relevantnih institucija o pojavi kancera i drugih bolesti u ugroženim podučjima. Koordinaciono telo bi trebalo da definiše i predloži preventivne, organizacione i obrazovne mere.
U preventivne mere, bi se na prvom mestu stavila stalna kontrola zdravlja vojnika i policajaca, koji su u toku NATO intervencije bili na vršenju svojih dužnosti ili su posle nje učestvovali u sanaciji nastalih šteta. U poseban program zdravstvene zaštite bi se stavilo stanovništvo, koje po ocenama eksperata živi na najugroženijim delovima teritorije Srbije posle NATO bombardovanja.
Osnovati nacionalnu laboratoriju za određivanje kancerogenih materija
U okviru organizacionih mera trebalo bi da se u najkraćem mogućem roku osnuje nacionalna laboratorija za određivanje kancerogenih materija u svim segmentima životne sredine sa Sektorom za istraživanje radioaktivne kontaminacije, Sektorom za istraživanje hemijske kontaminacije, Centrom za obradu podataka i utvrđivanje posledica i Službom za pravno-ekonomske poslove. Rad ove laboratije bio bi u nadležnosti izabranog koordinacionog tela, a u okviru jedne od postojećih agencija ministarstva.
U sastavu ove nacionalne laboratorije pored stacionarne bile bi i pokretne laboratorije za analizu in situ i uzimanje uzoraka biotičkog i abiotičkog porekla. Obrazovne mere bi obuhvatile sve uzraste u postojećem školskom sistemu. Prethodno treba na seminarima proširiti nivo znanja nastavnog osoblja o opasnostima koje još uvek postoje na našim prostorima (povećana radioaktivnost, zaostala neeksplodirana municija, tragovi opasnih materija posle eksplozija i sl).
Polemika o ekološkim i zdravstvenim posledicama bombardovanja, koja se već izvesno vreme u ime različitih interesnih grupa vodi u medijima, pa se u nedostatku podataka o stanju životne sredine, građani opredeljuju za jednu od strana i ostaju uskraćeni za pravu, naučno-argumentovanu istinu. Sve to mora konačno dobiti epilog u nadležnim državnim institucijama.
Zaključci u Vladi Srbije iz 2017. godine
I najzad, posle toliko godina upornog nastojanja, prihvaćena je inicijativa da se o ovom problemu razgovara sa nadležnim državnim organima. Iz kabineta predsednika Republike Srbije, određeno je da se delegacija Inicijativnog odbora primi u Ministarstvu zaštite životne sredine. Sastanak je uz predsedavanje ministra Gorana Trivana i prisustvo ministra zdravlja Zlatibora Lončara i ministra odbrane Aleksandra Vulina održan 5. 10. 2017. godine. Sa ministrima su bili i njihovi najbliži saradnici.
* Ministarstvo zaštite životne sredine, u čijoj su nadležnosti rešenja iz ovog projekta, pokrenuće osnivanje predloženog koordinacionog tela. Naglašeno je da predlog treba da bude usvojen u Narodnoj skupštini. Inicijativni odbor će učestvovati u pripremi predloga.
* Uticaj bombardovanja Srbije je vrlo značajan i za zemlje u okruženju, pa je u radu potrebno ostvariti i saradnju sa njihovim relevantnim institucijama,
* Potrebno je razraditi metodologiju rada na svakom od problema u skladu sa međunarodnim standardima prihvaćenim u svetskoj nauci,
* Definisati uslove i izvršiti analizu postojećih materijalnih i ljudskih kapaciteta u Srbiji, mogućnost njihovog organizovanja radi učešća u planiranim projektima, te sagledati potrebe za angažovanjem međunarodnih institucija,
* Napraviti spisak nedostajuće a potrebne opreme za vršenje odgovarajućih analiza,
* Napraviti okvirni plan rada sa rokovima, definisati prioritete za narednu godinu i u skladu sa tim predložiti iznos finansijskih sredstava, definisati uslove za konkurisanje radi učešća u projektima.
Ali na tome se stalo. Iz još uvek neutvrđenih razloga, ovaj državni projekat nije ušao u proceduru odlučivanja Vlade Republike Srbije, te potpisani ugovor nije pravosnažan.
Zaštita zdravlja stanovništva moralna i zakonska obaveza vlasti i stručnjaka
Sa problemom je upoznata predsednica Vlade Srbije i kabinet predsednika Republike Srbije. Čeka se odgovor, u nadi da će se u periodu obeležavanja 20-ogodišnjice stvoriti uslovi za početak rada MRKT i da se rezultati sada već dvogodišnjeg volonterskog rada uglednih članova akademske zajednice i vojnih institucija iskoriste za dobrobit stanovnika Republike Srbije.
To je i prilika da se institucije države Srbije, naučnici i istraživači, svojim rezultatima pridruže zajedničkim naporima da se ispita ponašanje radioaktivne i hemijske kontaminacije stvorene tokom NATO agresije u životnoj sredini Srbije. Oni koji su žrtvovali svoje živote 1999. godine, zaslužili su svoje mesto na Olimpu. Nama ostaje obaveza, da onima kojima zdravlje može biti, ili je već narušeno zbog primene municije sa OU i hemijskog zagađenja, pomognemo da ostvare svoja prava. Pre svega, u organizaciji i uz pomoć sopstvene države.
Entuzijazam drži sve eksperte na okupu u nadi da će se administrativne procedure obaviti u periodu do obležavanja 20 godina od početka NATO agresije i tom prilikom predstaviti široj javnosti program strateškog projekta, kao i institucije koje će ga realizovati.
Znamo i svesni smo koliko je sve ovo teško, ali mi koji poznajemo ovu problematiku, ističemo svoju rešenost da se, uz pomoć države, u narednom periodu ovi problemi počnu organizovano i brže rešavati.
(1)Dr Branka Đurović, Zdravstveni rizici primene OU,
(2)Definisani su: haškim konvencijama iz 1899. i 1907. god, ženevskim konvencijama iz 1923, 1925. i 1949. godine i Statutom Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu iz 1945. god.
(3) Vladislav Jovanović, Slobodan Petković, Slobodan Čikarić: „Zločin u ratu, genocid u miru“, Službeni glasnik, 2012. god.
(4) Najglasnija je s razlogom javnost i štampa u Italiji: prema objavljenim podacima, neki vojnici koji su boravili u rejonima upotrebe municije sa OU umrli su ili imaju razna oboljenja koja se mogu vezati za posledice ”bliskog kontakta” sa OU. Slični podaci navode se i u francuskoj štampi. U nemačkoj produkciji, januara 2012. god. se pojavio dokumentarni film: ”Smrtonosna prašina”, a 2013. god. je u Društvu Srbije za borbu protiv raka bio sastanak sa nemačkom parlamentarnom delegacijom na temu „OU i posledice“.
Pridružite se diskusijama na forumu Odštampajte tekst
1 komentar
Ostavite komentar
Skorašnji članci
- Vladimir Kršljanin izabran za potpredsednika Međunarodne Slovenske akademije nauka
- Zadah skupštinske štale
- Prijavi bližnjeg svog…
- Veleizdaja
- Socijalna distanca- nikada i ni po koju cenu! (ako to učinimo- postigli su sve!)
- Spontani protesti
- O studentima i studentariji (čuvajte Srbiju, na vama ostaje, postidite li se svojeg neba- tražićete se pod tuđim oblacima)
Skorašnji komentari
- Vladimir Dimitrijević: O hrastu, Srbima i Aboridžinima ili Janko Vujinović i smrt prvotnosti | ISKRA na Vladimir Dimitrijević: Rečnik srbofobije – mala knjiga o velikoj mržnji
- Ilija Petrović na Zadah skupštinske štale
- Suverena na Gde ste, srpski intelektualci?!?
- Srbin od Srbina na Okupacija
- Srbin od Srbina na Gde ste, srpski intelektualci?!?
Najčitaniji tekstovi
- Programirano samoubistvo nacije: Roditelji, ne dajte svoju decu - 41.346 views
- Srpsko rodoljublje - 9.705 views
- NATO bombardovanje – Da se nikad ne zaboravi ! - 8.504 views
- General-major Miloš Đošan: „Od agresije do Tribunala“ - 6.834 views
- Norveško viđenje Srebrenice - 6.522 views
IZDAJU NIKO NIKADA NE OPRAŠTA…
OVO JE SRAMOTA ZA PREDKE, A PONIŽENJE ZA POTOMKE…
SETIMO SE DELA KRALJEVIĆA MARKA…
HAJDUK VELJKA…
VELIKOG VOJVODE SINĐELIĆA…
ŠTA VIŠE REĆI, A SUZU NE PUSTITI…