utorak, septembar 17, 2019

Srbi između germanofilije i rusofobije

Šta se to promijenilo u mentalnom sklopu nekadašnjih rusofila i zaštitnika Kosmeta, Nikolića i Vučića, te su postali nezamjenjivi predstavnici zapadnih interesa u Srbiji? Sloganom, ‘Srbija se nikad neće braniti ratom’, bivši radikali su uglavnom pridobili glasačko tijelo nacionalnih manjina, ostavljajući 50% etničkih Srba u vanparlamentarnoj opoziciji.

 

Srbija i Nemacka 1...

 

 

Ili su moralni gmizavci ili nepokolebljivi profiteri! Koji god da su, i jedni i drugi su manipulatori nacionalnih interesa, proizvodeći posljedice nepopravljivo štetne za narod i državu. O budućnosti da i ne govorimo!

Koliko treba narod osiromašiti i uništiti, da bude dovoljno slab i nemoćan, gubeći i minimum dostojanstva, i čak zbog nemoći, dižući i ruku na sebe?

„U ukrajinskoj krizi, istorijska je greška svih država koje ne stanu na stranu Rusije“, piše profesor Mark Galeoti. „Ako hoćete da zadržite suverenitet, morate nabaviti atomsku bombu“, rekao je Miloševiću francuski general Galoa.

 

Bolje rob nego grob

 

Šta se to promijenilo u mentalnom sklopu nekadašnjih rusofila, militantnih zagovornika ‘zapadnih srpskih granica’ i zaštitnika KiM, Nikolića i Vučića, te su postali nezamjenjivi predstavnici zapadnih interesa u Srbiji?

Sloganom, ‘Srbija se nikad neće braniti ratom’, bivši radikali su uglavnom pridobili glasačko tijelo nacionalnih manjina, ostavljajući 50% etničkih Srba u vanparlamentarnoj opoziciji. Druge ‘pozicione’ stranke su imale samo lošiji predizborni marketing, a neke su i ‘puštane niz vodu, da same odu’.

Uspjeh!? Ni sve manjinske glasove nisu dobili. Od ukupnog glasačkog tijela, SNS je dobila četvrtinu, što je i dalje manje od procenta manjina u Srbiji. I druge interesne grupe – stranke zapadne orijentacije, igrale su na sličnu kartu, jačajući samo poziciju SNS. Ucjena Zapada ili ljubav za vlašću, i jedno i drugo je pogubno za Srbiju i srpski narod, uopšte!

Po teoriji, koncept Obojenih revolucija i ‘obojenog vladanja’, oslonja se na nacionalne manjine. Posebne simpatije Zapada, bivši radikali su pridobili sloganom ‘borbe protiv kriminala i korupcije’. Tajkunskim čišćenjem domaćih, otvara se prostor za dolazak inostranih krvopija, čemu se u zadnje vrijeme u vanjskoj politici Berlina i Brisela, daje poseban značaj prema kolonijama.

Šta se to promijenilo u politici ‘državotvorne’ stranke u Srpskoj – SDS, da u novostvorenim beogradskim ‘pacifistima’ traži podršku i oslonac, patološki se opsedajući Miloradom Dodikom i dajući mu nezaslužen značaj?

Zbog istine, izdvojio bih mladog SDS-ovca, Darka Banjca iz Dubice, koji je, učestvujući u emisiji „Izazovi“ na BNTV, pokazao da možda i nije sve tako crno u SDS. Ali, šta pomaže: „jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigđe nikoga“?

Kako i zbog čega se moglo desiti da nekad ‘umjereni’ zaštitnik nacionalnih, pa i socijalnih interesa, Dačić, postane glavni ‘operater’ za KiM; usput, ponoseći se takozvanim Briselskim procesom; ugovorom, koji je na silu istjerao Srbe iz Srbije, ostavljajući ih na milost i nemilost trgovcima ljudskih organa? Snimak ljubljenja sa britanskom slatkicom i danas zabavlja svjetsku javnost.

Kako se moglo desiti da novopečeni neoliberal – Dačić, oko sebe okupi i penzionere, populaciju koja je potrošila svoj radni vijek gradeći Srbiju? Neki zapadni mediji spekulišu da Dačića ‘u vlast guraju Rusi, sputavajući puzavca’, osvjedočenog germanofila Vučića, vještog, pronicljivog i ambicioznog manipulatora!?

Zar nemamo alternativu, i moramo li rame uz rame pod Svastiku, sa ukrajinskim Banderinim i ostalim evropskim fašistima? Moramo li se ljubiti sa trgovcem ljudskim organima naših sunarodnika?

srbijanaputuzapakao 1...

 

Moramo li mijenjati svijest, uglavnom se ravnajući prema onoj koju imaju Njemci, oduzimajući značaj činjenici da je upravo ta svijest dovela do dva svjetska rata i preko 75 miliona ljudskih žrtava.

Dodik: Od rusofobije, do rusofilije

Zbog doslednosti principu istine, zašto ne reći da u srpskoj politici postoje i drugi zaokreti – od rusofobije, do rusofilije? Šta je proizvelo takvu činjenicu, ako je uopšte, teško je objasniti, nadajući se da opet nije neka Dodikova vješta politička manipulacija sa sveslovenskim osjećanjima?

Ili, možda je to samo zato što je začetnik srpskih Obojenih revolucija godinama bio mamac za kriminalce i korumpirane političare, proizvodeći ili dopuštajući u istoriji nezapamćene pljačke, kriminal i korupciju? Ipak, nešta ga vodi i gura u zagrljaj Rusima. Spas, ili pritajena ljubav?

Zar ne može biti i to, da je Dodik, možda, pao u nemilost Zapada zbog ometanja jačanja unitarne BiH? Tek nedavno, Dodik je otkrio javnosti da je pod pritiskom OHR, ‘morao’ pristajati na njeno jačanje, odobravajući prenos nadležnosti na Sarajevo? Možda će ga često ponavljani referndum za samostalnost RS, zauvijek poslati u opoziciju, a možda i na mirnije mjesto?

Nedavni zaokret politike Brisela, od ‘ustavnih promjena’, prema ‘borbi protiv kriminala i korupcije’, upućuje na zaključak da se od BiH traži, posebno u Srpskoj, Vučićev modalitet ‘uspješne borbe’, pa i protiv svih Dodikovih poteza, ohrabrujući u tome i opoziciju RS.

Trujući se uvoznom profiterskom GMO hranom, narod je sve deblji, iako je sve gladniji, ostavljajući utisak visokog standarda. Opsjednuti predsjednikom RS, opoziciju, neke medije i njihovu neutemeljenu larmu protiv ruskog kredita, slušamo danima. Jedino zaduživanje od MMF, i to u milijardama, izgleda normalno!? Javnost teško prihvata novotarije, makar one bile i bolje!?

Usput, ‘borba protiv kriminala i korupcije’ je i glavni predizborni slogan opozicije u RS, često pominjući Vučića kao uzor. Istina je da mnogi rade Mili o glavi. Takav smo mi narod, dovoljno da neko moćan kaže: „Hvatajte ga!“ Svi krenu na njega.


Neprekidno ispiranje mozga

Ne muti li razum tolika mržnja prema Rusiji? Na primjer, banjalučki operater TV i interneta – Blic.net, isti dan kad i u Ukrajini, ukida ruski kanal Rusija Danas (Russia Today), pravdajući zločin lošim kvalitetom programa i ne mareći za primjedbe korisnika.Teško se može zaboraviti cijela kolekcija fotografija zapadnih lidera, od Klintona, Olbrajtove do Genšera, okačena po zidovima službenih prostorija najmoćnije novinske kuće u Banjaluci, pa i u Srpskoj…

Kako shvatiti da masovan odlazak na školovanje u Beč postaje standard bogatijih mladih banjalučana? Čak i mnogo siromašniji i oni koji ni na karti ne znaju gdje se nalazi Beč, šalju svoju djecu tamo na školovanje. Nostalgija, važno je da je to glavni grad Žute monarhije! Doduše, sve se to dešava ‘dobrovoljno’. Žrtva se poistovjećuje sa zločincem!?

Nije li to čisto ispiranje mozga; organizovana kampanja stvaranja germanofila? Slično se dešavalo kroz vjekove u Galiciji, da ne pominjemo susjedne prostore, zbog osjetljivosti pitanja… Potomci tih Galičana danas se kite Hitlerovim slikama i u ime fašizma ubijaju svoju braću u Ukrajini. Koliko samo ja znam porodica koje šalju svoju djecu u Katoličku gimnaziju u Banjaluci, priznajući da su mnoge od njih i miješani brakovi, ali to čine i oni drugi! Kuda to vodi?

Kroz dva vijeka, od Karađorđa do Miloševića, iz Beča, Londona ili Zapada, uopšte, neko je ubijao srpske vođe. Za Rusiju, to ne mogu reći ni najveći srpski rusomrzci, čak i ako zanemare činjenicu o ruskom učešću i doprinosu stvaranju srpske državnosti. Bečka krilatica, „kad su nas Rusi branili“, zaživjela je baš uz pomoć ondašnjih srpskih germanofila, čiji je materijalni interes ‘težio’ Beču.

 

(Milenko Višnjić)

 

 



Pridružite se diskusijama na forumu
Odštampajte tekst

Ostavite komentar

(molimo ne ostavljajte predugačke komentare koji imaju više od 100 reči)



CAPTCHA
*